Islam
P&O
(Pitanja i odgovori)
Daniel Ćosić-Dragan
Abstract: Islam Q & A
What is Islam? Is it religion, movement, political idea, type of organization
of society, art of culture, science or just an ideology, which supports and
gives approval for violence and terrorism?
Those questions, normally, ask himself a person after seeing, reading
and hearing daily news, full of violence mainly from areas populated by
Muslims (Arabic peninsula, Iraq, Afghanistan, Pakistan, Indonesia…).
Having in mind that there is a significant number of those persons
claiming that Islam supports and suggests that violence is acceptable if
You are on “the way of Allah”, author wanted to show other, from an ecu-
menical perspective, real face of Islam – side which is very narrow to other
religions (especially to Judaism and Christianity) and positive heritage (for
western, Christian Civilisation) from time of conflicts and battles.
This short overview and presentation of some terms, activities, names,
ideas and persons from the history of Islam, as author hope, can make
our knowledge abut Islam wider and deeper and be helpful for spreading
the inter-religion and intercultural dialogue.
Uvod
Čitajući mnogobrojne tekstove u kojima su se spominjali pojmovi
„islamski terorizam“, „islamske terorističke organizacije“ i „islam-
ski teroristi“, a posebno one koji su se u medijima pojavili nakon
terorističkog napada na SAD, 11. rujna 2001., potrebno je
postaviti pitanje opravdanosti korištenja, ali i točnosti, navedenih
pojmova. To su pojmovi koji mogu nanijeti više štete nego koristi
i u svojoj su biti pogrešni. Istovremeno su opća znanja o islamu,
o njegovu nastanku, razvoju, podjelama, obilježjima, vrijednosti-
NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008, pp.89-121
, ma i doprinosu današnjem čovječanstvu nepoznanica za mnoge.
NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2(9) 2008.
Islam nije samo vjera. Islam je način života, ponašanja ali i
društvenog uređenja. Islamski su umjetnici i znanstvenici dali i
znatan, pozitivan, obol sadašnjosti. Nedovoljno je poznato da je
dio, do tada izgubljenih i zaboravljenih znanja starogrčkih mis-
lilaca, „vraćen“ u europski korpus znanja, odnosno u zapadne
kršćanske civilizacije, tek nakon prodora Arapa na europsko
područje. Također je nedovoljno poznata činjenica da se i danas
koristimo arapskim brojevima.
Stoga, kako bi se bolje objasnili pojmovi koji se susreću u
svakodnevnom životu (neki češće, neki rjeđe), napisan je ovaj
rječnik. Tijekom pisanja, birani su i obrađivani oni pojmovi koji-
ma se lakše može opisati nastanak i razvoj islama kao vjere i obli-
ka organizacije društva. Istovremeno su se pokušale prikazati naj-
važnije osobe u prvoj fazi razvoja islama, podjele u islamu koje su
i danas jedan od bitnih razloga žestokih sukoba unutar musli-
manske zajednice. Međutim, neki su okviri u pisanju morali biti
postavljeni. Stoga se u ovom radu gotovo i ne spominju teroris-
tičke organizacije i teroristi koji su svojim djelovanjem, na žalost,
pisali i stvarali modernu povijest, cijelog a ne samo islamskoga
svijeta. Istovremeno nisu se obrađivale potankosti o islamskoj
znanosti, umjetnosti i kulturi, nisu se prikazivali razvoj i djelovan-
je raznih dinastija koje su obilježile rane faze razvoja islama, a
koje imaju određenu važnost i danas.
Izabrani su osnovni pojmovi koji se vrlo često javljaju u
mnogim tekstovima, pojmovi koji određuju pripadnost određenoj
grupi odnosno zajednici te pojmovi koji bi trebali pomoći pojed-
incu u stvaranju osnovne razine znanja o islamu.
Kao poseban problem potrebno je istaknuti neujednačenost
prevođenja (kako pisanog tako i govornog) arapskog nazivlja i
pojmova na druge jezike. Isti nazivi u arapskom jeziku, pojavljuju
se napisani na nekoliko, čak i bitno, različitih načina u drugim
jezicima. Time nastaju bitni problemi u raspoznavanju pojmova i
naziva što islamisti i teroristi mogu uspješno koristiti. Stoga smo
ovdje pokušali dati prikaz i drugih, nama poznatih, pojavnih obli-
ka pojmova i imena.
Na kraju teksta nalazi se i nekoliko grafičkih prikaza. Prvi
prilog prikazuje podjele u islamu s obzirom na način tumačenja
Kur’ana te prihvaćanja drugih svetih knjiga islama. Neke pod-
grupe (kao Druze ili Bahai) nisu navedene u prikazu jer su s vre-
menom postale zasebne vjerske zajednice. Međutim, podjele
sunita i šiita podrobnije su prikazane da bi se vidjela sva složenost
njihovih unutarnjih podjela i međusobnih odnosa.
Drugi grafički prikaz pokazuje način donošenja pravnih odlu-
ka u islamu, odnosno znanja koja mora steći vjerski službenik ako
želi dobiti poseban status. Odnosno, prikazani su izvori islamskog
90 pravosudnog sustava i njegova organizacija.
, Treći grafički prikaz upućuje na osnovne razlike između suni-
ta i šiita, odnosno razlike u izvorima iz kojih crpu svoje stavove,
razmišljanja i odluke.
Rječnik je nastao tijekom pisanja leksikona izvještajnog nazivl-
ja i postat će njegov integralni dio.
Islam i terorizam
Danas se pod pojmom islamskog terorista kao pripadnika
islamske terorističke organizacije, smatra osoba koja u ime isla-
ma planira, organizira i izvodi nasilna, teroristička djela. Taj je
pojam u svojoj biti netočan jer krivo definira uzroke tog oblika
terorizma. Netočan je jer islam nije ni uzrok ni povod terorističkog
djelovanja, nego opravdanje koje teroristi koriste da bi lakše i
brže doveli do ispunjenja svojih političkih ciljeva: istovremeno
stvaranje jedinstvene svjetovne i duhovne vlasti utemeljene na
način na koji oni tumače Kur’an i druge svete knjige islama
(stvaranje kalifata, odnosno zajednice islamskih emirata).
Ovi su pojmovi i štetni jer onemogućavaju čvršću uvezanost
struktura koje se žele, ali i mogu vrlo učinkovito, boriti protiv nasil-
ja. Ovaj oblik nasilja, odnosno terorističkoga djelovanja usmjeren
je i protiv drugih muslimana (pojedinaca, grupa, ustanova, vlada-
jućih režima) koji ne dijele radikalne i nasilne stavove terorista.
Lako je uočiti koliko je režim u Saudijskoj Arabiji na udaru teror-
izma. Iako je način organiziranja vlasti u Saudijskoj Arabiji vrlo
blizak izvorišnim osnovama islama (vahabizam), kraljevska je
obitelj jedan od glavnih neprijatelja Al Qaide. Koliko je ta vlast
zaista ugrožena, uočava se u činjenici da je više od polovice
terorista koji su poginuli u samoubilačkim napadima u Iraku
došlo iz Saudijske Arabije. Istovremeno su vlasti i u drugim zeml-
jama, npr. u Jordanu i Egiptu, najopasniji protivnici islamista i
terorista
Islam, kao vjera i kao način življenja te društvenog uređenja,
snažno ujedinjava mnoge muslimane, bez obzira na njihovu
nacionalnost. Stoga je pojam, islamski terorizam, politički i orga-
nizacijski vrlo štetan jer daje dodatno opravdanje i uporište teror-
istima u njihovim tvrdnjama da su upravo oni, teroristi, jedini i
pravi borci za islam, za njegovo širenje i jačanje. Pravilnim defini-
ranjem ovog problema omogućit će se snažnije angažiranje ara-
pskih, odnosno islamskih država u učinkovitijoj borbi protiv teror-
izma, smanjit će se uporište, odnosno ljudska baza, osobito među
mladim muslimanima, koji postaju skloni nasilju vođeni željom za
„obranom i širenjem islama“. I pojam „terorizam motiviran islam-
om“, koji se u posljednje vrijeme pojavljuje također u sebi krije
mogući problem. Naime, taj oblik terorističkoga djelovanja, iako
traži opravdanje svog djelovanja u islamu, ipak je i samo teror-
izam, sredstvo postizanja političkih ciljeva nasilnim djelovanjima
91 na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini. To je,
, uistinu, terorizam koji za svoje djelovanje pokušava naći oprav-
danje tumačenjem svetih knjiga islama u skladu sa svojim potre-
bama i ciljevima. Međutim, postoje mnoga tumačenja, od učenih
i priznatih vjerskih osoba, da u tim knjigama ipak ne piše ono što
teroristi koriste kao povod svoga djelovanja. Pravilnim odnosom
prema islamu i točnijim određivanjem pojmova, potrebno je
stvoriti osnovu za omogućavanje učinkovite borbe protiv ovog
oblika terorizma na njegovu izvorištu – na širenju prave istine o
islamu među muslimanima, osobito u novoj generaciji muslimana
koja koristi mogućnosti tehnološkog i društvenog napretka, ali i
među onima koji i dalje žive načinom i u uvjetima kakvi su vladali
prije 50 ili više godina. Jer su mladi ciljana grupa prema kojoj
radikalni islamisti i teroristi usmjeravaju svoje djelovanje,
pokušavajući ih dobiti za ostvarenje svojih ciljeva.
Pojmovi kao „islamistički terorizam“ (terorizam koji orga-
niziraju i provode islamisti), ili pak „terorizam vođen/opravdavan
islamizmom“, mogli bi se koristiti a da se ne uvrijede ostali musli-
mani.
Rječnik
Abd – sluga, često se koristi u kombinaciji s božjim imenom tako
da se dobiva ime Abd Allah (Abdulah) koje znači „sluga
Božji“.
Abu (Ebu) – otac, koristi se u kombinaciji s imenom sina (Abu +
ime sina); ujedno je i ime pod kojim je određena osoba poz-
nata u društvu odnosno zajednici; može imati i značenje
oznake mjesta.
Abu Bakr (A Abu Bekr, 572.-634.) prvi je Muhamedov nasljednik na
mjestu vjerskog i svjetovnog poglavara, ujedno i njegov
svekar (njegova kćer Aiša bila je Muhamedova supruga) a
ujedno i prvi preobraćenik na islam; naložio je izradu
Kur’ana. Poznat je i pod nadimkom „al-Siddiq“ (onaj koji
vjeruje). Nakon Abu Bakra, ortodoksni muslimani priznaju još
samo tri kalifa („pravovjerni Kalifi“; njem. „Rechtgeleiteten
Kalifen“), izravna Muhamedova nasljednika: Omara,
Otmana i Alija.
Ahmadije (arap. Ahmadiya, engl. Ahmadiyya, Ahmadi, njem.
Ahmadiya) 1889. godine, u tadašnjoj Indiji (provinciji
Punjab), a današnjem Pakistanu, osnovao je Mirza Ghulam
Ahmad (1835.-1908.) koji se predstavljao i kao očekujući
šiitski imam Mahdi. Iako su se razvili u okviru šiitske zajednice,
vrlo brzo postali su neovisna grupa. Od drugih se struja raz-
likuju po tome što ne priznaju Idžmu, Jihad i Alimu. Većina
muslimanskih zajednica ne prihvaća njihov nauk te čak i negi-
ra njihovu pripadnost islamu. Podijeljeni su u dvije struje
(Ahmadiyya Muslim Community koji se nazivaju i Qadiani po
92 mjestu u kojem je M. G. Ahmad rođen, te Lahore Ahmadiyya
